Krenuo sam u crkvu,na nedeljnu molitvu.Išao sam sam,po prvi put ulazim u crkvu nakon 25 godina.Tačnije kad sam bio dijete sam ušao i više nisam htijeo,ali eto sad mi je nešto došlo da idem.Došao sam ispred crkve,ali nije baš isto izgledalo,bio je tu onaj stari svećenik.Ništa mi nije bilo jasno zašto ljudi nema na nedeljnoj molitvi.Ulazim u crkvu kad unutra otac Franjo sjedi i nešto priča,a ja ga zapita zašto nema nikog,a on meni pa jer crkva se danas ruši.Odmah sam otišao do gradonačelnika moga dobrog prijatelja,ali on kaže da on nema veze sa tim.Odmah sam otišao do vijećnika,ali ništa tu nije ni on mogao.Nisam znao šta da radim,a crkva se počinje rušiti u 2 sata,a za 15 minuta će biti 2.Morao sam nešto brzo poduzet,ali džaba ništa tu nije bilo pomoći više.Crkva je srušita i na tim ruševinama nađeni su leševi ljudih koji su ostali i braniti crkvu.To mjesto kod crkve je i dan danas ukleto.Nikome nepada na pamet da tamo šta gradi jer je stravično po život i psihički nas ubija.
Nema komentara:
Objavi komentar